Diskusija poslanika sulja mustafića o izvještaju o ostvarivanju manjinskih prava

Meni

O nama

Organizacija

Predsjednik

Klub poslanika

Dokumenti

Saopstenja

Diskusija poslanika sulja mustafića o izvještaju o ostvarivanju manjinskih prava

Poštovani predsjedniče, drage koleginice i kolege, uvaženi pomoćniče ministra,

Mora se priznati da izvještaj prilično cjelovito urađen, sa ambicijom da kompleksno predstavi stanje manjnskih prava.
Međutim, njegova obuhvatnost, ne daje i onu drugu dimenziju, koja bi morala biti prisutna , a to je potpuna, realna slika stanja manjinskih prava u svim segmentima koji se razradjuju. Naime, u izvještaju ima prilično konstatacija i zaključaka koji bi, možda nekome ko se ne bavi ovim pitanjima ili ne pripada manjinskim zajednica, dali priilično nerealnu, pa i ružičastu sliku stanja manjiskih prava. Hoću da kažem da se , u mnogim dijelovima izvještaja, o manjinskm pravima govori, kao o oblasti u kojoj su gotovo sve stvari završene riješene a da je na manjinama da uživaju njihove blagodati. A, realnost je malo drugačija.

Manjinski savjeti.Tačno je da je urađen institucionalni okvir i da izborom Savjeta manjina i njihovim m konstituisanjem, učinjen konkretan korak ka uspostavljanju ovih institucija, koji treba da uz potporu države, rade na očuvanju identiteta manjina.Od avgusta 2008. godine, rad savjeta se finansira preko ovog Ministarstva.Međutim, zar smatrate da su sredstva koja su odobrena za rad tih savjeta dovlljna i da li su sredstva koja su odobrena dovoljna za sve on o što ove institucije treba da obavljaju? Da li to znači da Savjeti manjina, kao ključne institucije manjinske samouprave, treba da budu i prošlu i ovu godinu na vještačkom disanju? Ako nam je ambicija da opstanu, onda takav način finansiranja ne ide u prilog tome.
Obrazovanje. Navodi se da je „obrazovanje manjina sastavni dio jedinstvenog obrazovnog sistema i realizuje se kroz koncept zajedničkih obrazovnih programa“ Tačno je da , u početku, napravljen revolucionaran pomak u reformi, tačno je da su iz nastavnih planova i programa, pogotovo historije i književnosti, uklonjeni sadržaji koji su čak i vrijeđali pripadnike manjina. Isto tako, istrajno se radilo na koncipiranju nastavnih planovova i programa i u tome su manjine itekako učestvovale. Ali sve je to bilo prije 4, 5,6 ili 7 godina.Međutim, nije uradjena niti jedna hrestomatija koja bi obuhvatila pisce, književnike, odlomke iz njihovog opusa, u bibliotekama nijesu nabavljene knjige pisaca iz manjinskih naroda koji se nalaze u programima.Nema lektira u kojima su ti pisci, te knjige niko ne štampa, nema ih bibliotekama,. Kako mislite da djeca uče ako nemaju odakle da čitaju?

Kultura.Iako nedovoljno, ipak značajno pomagani projekti iz kulture, časopisi , publikacije isl.To je za pohvalu i mislim da Ministarstvo u tome zaista nastoji da odgovri koliko može potrebama manjinskh zajednica. Međutim, prethodnih godina, nažalost, nije bilo kolektivne i organizovane, brige države na očuvanjuu kulturne riznice manjjina, njihove materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Međutim, tu sada, zaista ima značajnih pozitivnih pomaka. Naime, ističem kao veliki pozitivan pomak udružene napore Predsdjenika države, Vlade i gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, na obezbjeđivanju lokacije za izgradnju Kulturnog centra Bošnjaka , što je urodilo plodom i konačno učinilo realnim ideju oko koje je okupljeno mnogo kreativnih stvaralaca
Informisanje. Osvrnuću se samo na dio koji se odnosi na javne servise, posebno televiziju koja se finansira iz Budžeta.Tačno je da je Zakonom o medijima i Zakonom o radio difuziji predvidjena posebna uloga u informisanju manjinskih zajednica i naglašeno da u ovim programima moraju postojati sadržaji koji na afirmativna način govore o historiji , kulturi i nasljeđu manjina.Takvih sadržaja je nažalost jako malo.Ako neko misli da se samo sa dvije ili tri emisije, dokumentarca, reportaže, koji se po pravil uemitiju tokom vjerskih praznika, mogu zadovljiti ti sadržaji onda griješi. Javni servis treba da ima drugačji pristup, naravno ukoliko želi da bude i servis koji će manjine doživljavati kao svoj medij, za koji se izdvaja i njihov novac. Da ne govorimo o tome, da bi bilo sasvim prirodno, da takve programe, uređuju pripadnici manjinskh zajednica, valjda oni najbolje razumiju svoje potrebe.Njih u televiziji nema.Dalje,prisjetimo se Dnevnika javnog servisa, u kome se dva puta pojavi neki umirovljeni neuropsihijatar, koji o govoreći o fenomenu samoubistva u Crnoj Gori, kaže da je kod pripadnika Islama broj suicida manji, jer Kur-an, kao sveta knjiga, ne propisuje kajanje i grižu savjesti.To je bilo prije godinu ili dvije dana.Koliko znam, niko u javnom servisu zbog ovakve izjave nije odgovarao.
Vjerska prava. Država, zaista, više nego što je to bilo ranije pomaže vjerske zajednice. Što se Islamske zajednice , kojoj pripadam tiče, mogu da kažem da je za svaku pohvalu pomoć države i u obnovi starih i izgradnji novih vjerskih objekat .Takođe, država značajno pomaže i vjerske insticije, kroz participaciju u troškovima socijalnog, zdravstvenog i penzionog osiguranja. Država, u mjeri svojih mogućnosti, pomaže i vaspitno- obrazovne institucije Islamske zajednice, kao što je Medresa, a tu se može navesti još dosta pozitivnih primjera. Mislimo da tu praksu treba unaprijediti i dovesti je do nivoa koji je u nekiom susjednim državama, kao što je recimo Hrvatska, gdje gotovo sve potrebe vjerskih zajednica servisira država.
Ali, imamo i onih drugih primjera, koji se ne navode u ovom izvještaju. Naime, prije nekoliko dana smo čuli da studentima i đacima u studentskim, odnosno đačkim domovima, djeci predškolskog uzrasta u vrtićima, nije omogućeno da se hrane u skladu sa svojim vjerskim propisima.
Smatramo neprihvatljivivim ovakvo evidentno neuvažvanje vjerskih prava pripadnika islamske vjere, odnosno da, u niti jednoj od ovih institucija, nema odvojene kuhinje (ili kazana , kao se to nekada zvalo) u kojima bi se pripremala hrana za ovu populaciju. Isto tako, čuli smo da se u vrijeme vjerskih praznika zakazuju ispiti na državnom univerzitetu. Mislim da se ovim treba pozabaviti Ministarstvo jer se radi o evidetnim kršenjima ljudskih prava. I ovdje ističemo pozitivan primjer ZIKS-a u Spužu, gdje je već duže vrijeme ovaj problem riješen I kroz odvonu ishranu I kroz omogućavanje licima koja se tamo nalaze na vršenje vjerskih obreda.

I na kraju, zbog vremena, moram kažem da je ovo samo parcijalna analiza izvještaja.Ako bi ovome dodali analizu političke prezentacije i srazmjerne zastupljenosti, o čemu će vjerovatno govoriti moje kolege, onda mislim da nema mnogo razloga za pretenciozni optmizam, kojim odiše ovaj Izvještaj.
Ostvarivanje manjinskih prava, jedan je od segmenta kojim ćemo se baviti prilikom odgovaranja na Upitnik Evropske komisije. Koliko znam u njemu je nekih 34 pitanja iz ove oblasti.Mislim da nam je svima u interesu da naši odgovori ne budu šminkanje stvarnosti ili kreiranje neke virtulano- ružičaste slike o manjinskim pravima. U našem je interesu, da to bude vjerodostojna slika koja će jasno predstaviti sadašnje stanje i njegove dobre i loše strane.
No, naravno, nije samo to zbog Upitnika. Mnogo važnije je zbog nas samih, Manjine u Crnoj Gori, su iskazale svoju jasnu opredjeljenost da svoje interese usaglase sa interesima ove države. Ali manjine ne žele da budu dekor, već dio ukupnog ambinjenta u kome su različitosti prepoznate, uz uvažavaju I poštuju, a njihovo čuvanje, participacija i učešće u javnom životu, treba da postane istinska briga države i njenih institucija.
I na kraju, vjerujem da će gospodin Dinoša, kao novi ministar i čovjek čiji je politički angažman prepoznatljiv u očuvanju identiteta manjina i jasnog zalaganja za poboljšanje njihovog statusa, dati doprinos da sljedeće godine usvajamo izvještaj koji neće imati nerealno ružičastu sliku, već dati jasan presjek stanja sa realno ostvarenim pozitivnim pomacima.

Suljo Mustafić