Bošnjački savjet dodijelio povelju „rifat burdžović-tršo“

Meni

O nama

Organizacija

Predsjednik

Klub poslanika

Dokumenti

Ostalo

Bošnjački savjet dodijelio povelju „rifat burdžović-tršo“

Podgorica - Novljanin Slobodan Pejović dobitnik je Povelje „Rifat Burdžović-Tršo“, za svjedočenje u slučaju deportacije Bošnjaka 1992. godine.
Počastvovani dobitnik nagrade, čiji će novčani dio, od hiljadu i po eura, danas predati djeci Doma u Bijeloj, istakao je da „Povelju prihvata i kao opomenu, da se nikad ne ponovi mutno vrijeme kada se svako suprotstavljanje moglo platiti glavom“.
- Umjesto da nevinim ljudima, koji nikad nijesu željeli rat, vrata budu otvorena, oni su deportovani na stratište, odakle se nikad nijesu vratili – rekao je Pejović.

Objasnivši „da je kao službenik MUP-a odbio da učestvuje u tome“, Pejović je naveo da su „nevine žrtve, ma koje vjere bile, uvijek nevine“.
- A oni što su ih pogubili nemaju prostora za pravdanje – istakao je on.

Cijeneći da je „svojim svjedočenjem i ponašanjem pokazao da mu je istina važnija od svega i da je moguće biti čovjek i kada to moguće nije isplativo“, predsjednik Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori Šerbo Rastoder poručio je da je „Pejović prvi i jedini pripadnik crnogorske policije koji je o tom zločinu progovorio na pravi način, javno ga osuđujući“.

Za razliku od drugih svjedoka, on o zločinu ne svjedoči pod pritiskom pravosudnih organa, već sopstvene savjesti - pojasnio je Rastoder odluku Bošnjačkog savjeta, podsjetivši da je „Pejović ujedno i jedini policajac, učesnik zločina, koji se izvinio porodicama nesrećnih ljudi“.
Povodom obilježavanja šest godina od donošenja Deklaracije kojom je „prihvaćeno vraćanje historijskog i tradicionalnog imena Bošnjak, a koju je potpisalo 148 intelektualaca“, član Bošnjačkog vijeća Suljo Mustafić poručio je da je „danas izvjesno da je tadašnja odluka bila proizvod njihove zrelosti“.

- Masovnije nego ikad, uspjeli smo da jasno i odlučno kažemo da hoćemo svoje ime – objasnio je Mustafić, ističući da „uvažavanje prava na ličnu identifikaciju nikome nije davalo prava da od jednog istog, koji se samo statistički iskazao
kroz dva imena, naprave dva naroda“.
On je podsjetio prisutne da „Bošnjaci u Crnoj Gori još nemaju izgrađene institucije“.

- Iako golemog duhovnog blaga, nijesmo uspjeli da organizovano, sistematski i utemeljeno sačuvamo svoje bogatstvo. Pojedinačni iskoraci na tom polju počivali su samo na entuzijazmu manjeg broja ljudi i dobroj volji pojedinaca – zaključio je Mustafić.
Prisjetivši se 22. marta 2003. godine, kada su donijeli Deklaraciju o imenu Bošnjak, Mustafić je poručio da bi „danas, šest godina poslije toga, trebalo da znaju makar malo više“.